Papisa i Seli

SELI: Madam Papisa, mnoge žene danas misle da bi vi trebalo da budete broj 1 u tarotu. Da li se slažete sa njima?

PAPISA: Bože, ne! Vidite, vjekovima je broj 1 pripadao Magu. Savršeno mu odgovara, zar ne? Broj 1 je tanak i pokretan, kao njegov štapić, idealan za njegovu vrstu magije, ali uopšte ne bi koristio za nošenje bebe, ili kuvanje supe, ili spremanje po kući. Ne, za moju magiju taj umješni, debeli broj 2 je pravi. Ja sam veoma srećna s njim… Znaš, (rekla je sliježući malo ramenima i đevojačkim osmijehom koji podśeća na Evu) za broj 1 broj 2 je malo čudan, zar ne? Mislim, broj 2 je debeo i čvrst poput lonca za supu, pa ipak je takođe nekako vijugav i neuhvatljiv kao zmija… (Ovđe je Papisa zatvorila oči i odlutala sa osmijehom śećanja). Ne obraćaj pažnju na te Frojdovce, dijete. Oni uopšte ne razumiju zmije. Ima mnogo stvari koje oni ne razumiju o našem uvrnutom, smiješnom, divnom broju 2! Da, ja sam potpuno zadovoljna mjestom žene.
SELI: Zar ne biste radije bili prvi?
PAPISA: Vidim da si čitala s lijeva na desno.
SELI: Ali, Madam, sa koje god strane čitamo, u brojanju, broj 1 je uvijek prvi.
PAPISA: To je tačno, draga moja. I broj 2 je drugi. Matematika mi je bila previše teška, u početku, ali uskoro ćeš shvatiti.
SELI: Ipak, sigurno je bolje biti prvi?
PAPISA: Ah! Kakav haos vi moderni pravite sa svim tim vrednovanjem. Nije čudo da ste izmislili kompjutere da rade za vas.
SELI: Dakle, vi ste protiv vrednovanja? Vi onda mora da mislite da, bez obzira da li je neko prvi ili drugi, to znači istu stvar.
PAPISA: Oh, ne. Ne potpuno istu. Različito. Sasvim različito. U tome je cijela stvar, zar ne shvatate? Ni bolje ni gore – samo različito. Svako mjesto ima svoj ukus – kao začini – ili parfemi. Volim o nama da razmišljam kao o cvijelu – o Magu kao o gladijoli i o sebi kao o ruži.
SELI: Shvatam. Ali ima nekoliko stvari koje me još uvijek muče. Rekli su da je Eva bila zaostali smisao Stvoritelja – Adamovo rebro, znate. Da li je to istina?
PAPISA: Svašta! Adamovo rebro je stovreno prije Adama, ako tako posmatramo. Adam je samo kasno primijetio Evu, to je sve.
Imamo ovđe neće sliku koja prikazuje cijelu priču. Ona tačno pokazuje šta se desilo u Raju u trenutku Stvaranja, i šta se još uvijek dešava danas. Znate, znate (ponovila je) da ste vi đeca još uvijek na mnoge načine zarobljeni u Raju. Vaše stvaranje nije završeno još uvijek – to je posao koji vi, kao sva Božija đeca na svijetu, morate da završite sami… Evo te slike! (Uzviknula je pokazujući neobičnu ilustraciju Vilijema Blejka). Sada se jasno ovđe vidi da Eva nije ničije rebro! Ona je boginja, i kao svi besmrtnici, ona se pojavljuje u punom rastu – čudovišnom rođenju. Iza nje, uzdiže se njena poznta zmija. Zar nijesu obje prelijepe?! Ali, Adam je zaspao; on ne zna da ona postoji. Danas je počeo da se budi ali još uvijek ne zna mnogo o njoj. U stvari, sama Eva nije potpuno ubijeđena u svoje stvarno postojanje. Ako biste pogledali njeno lice, viđeli biste da je ona još uvijek uhvaćena u snu, mirna, kao Šekspirova Miranda, na pragu Hrabrog Novog Svijeta. Blejk je nazvao ovu sliku iskušavanje Eve. Mnogi ljudi danas kažu da je Eva uspjela da se rodi uprkos Adamovoj tami, ne iz nje. Oni ističu da joj je riječ’zloba’ data dok se Eva (jadnica) borila sve ove godine protiv svojeg muškog nesvjesnog, trpeći mnoge mračne poglede…

S. N.

Kratki URL: http://zrcalo.me/?p=103

Objavio dana Oct 30 2010. u kategoriji Drama. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst

Ostavi svoj komentar

Photo Gallery

Log in | Administrator SPETROV